Razmisli danas o svojoj poniznosti pred Bogom
No žena je došla i pozdravila ga govoreći: "Gospodine, pomozi mi." U odgovoru je odgovorio: "Nije fer uzimati dječju hranu i bacati je na pse." Rekla je: "Molim te, Gospode, čak i psi jedu ostatke koji padaju sa stola njihovih vlasnika." Matej 15: 25-27
Je li Isus doista nagovijestio da je pomaganje toj ženi bilo poput bacanja hrane psima? Većina nas bi bila jako uvrijeđena onim što je Isus rekao zbog našeg ponosa. Ali ono što je rekao istina je i nije ni na koji način nepristojan. Isus očito ne može biti nepristojan. Međutim, njegova izjava ima površni aspekt nepristojnosti.
Prvo, pogledajmo koliko je istinita njegova izjava. Isus je tražio od Isusa da dođe i ozdravi njegovu kćer. U osnovi, Isus joj govori da ionako ne zaslužuje ovu milost. I to je istina. Ništa više od psa ne zaslužuje da bude nahranjen sa stola, zaslužujemo li Božju milost. Iako je ovo šokantan način da se to kaže, Isus to kaže na ovaj način da prvo ilustriramo istinu našeg grešnog i nedostojnog straha. I ova žena to uzima.
Drugo, Isusova izjava omogućuje ovoj ženi da reagira s najvećom poniznošću i vjerom. Njegova poniznost vidi se u tome što ne poriče paralelu s psom koji jede sa stola. Umjesto toga, ponizno ističe da i psi jedu ostatke. Vau, ovo je poniznost! Zapravo, možemo biti sigurni da joj je Isus govorio na taj pomalo ponižavajući način jer je znao koliko je ponizan i znao je da će reagirati tako što će joj poniznost sjati kako bi očitovala njezinu vjeru. Nije bila uvrijeđena poniznom istinom o svojoj nedostojni; radije, zagrlio ju je i, također, tražio Božje obilno milosrđe uprkos svojoj nedostojni.
Poniznost ima potencijal da oslobodi vjeru, a vjera oslobađa Božju milost i moć. Na kraju, Isus govori svima da čuju: "O ženo, velika je tvoja vjera!" Njezina se vjera očitovala i Isus je iskoristio priliku da je počasti zbog te ponizne vjere.
Osvrnite se danas na svoju vlastitu poniznost pred Bogom: Kako biste reagirali da vam je Isus na taj način govorio? Biste li bili dovoljno ponizni da prepoznate svoju nedostojnost? Ako je tako, biste li i vi imali dovoljno vjere da prizivate Božju milost unatoč vašoj nedostojni? Ove divne osobine idu ruku pod ruku (poniznost i vjera) i oslobađaju Božju milost!
Gospodine, nedostojan sam. Pomozi mi da to vidim. Pomozite mi da vidim da u životu ne zaslužujem vašu milost. Ali u toj poniznoj istini mogu prepoznati i vaše obilje milosrđa i nikada se ne bojim pozivati na milosrđe prema vama. Isuse, vjerujem u tebe.