Razmisli danas o svojoj poniznosti pred Bogom

Ali žena je došla i pozdravila ga govoreći: "Gospodine, pomozi mi". U odgovoru je odgovorio: "Nije fer uzimati dječiju hranu i bacati je na pse." Rekla je: "Molim te, Gospodine, jer psi jedu i ostatke koji padaju sa stola njihovih gospodara." Matej 15: 25-27

Je li Isus zaista insinuirao da je pomaganje toj ženi poput bacanja hrane na pse? Većina nas bi bila jako uvrijeđena onim što je Isus rekao zbog našeg ponosa. Ali ono što je rekao istina je i ni na koji način nije nepristojna. Očito Isus ne može biti nepristojan. Međutim, njegova tvrdnja ima površni aspekt da je nepristojan.

Prvo, pogledajmo koliko je tačna njegova tvrdnja. Isus je tražio od Isusa da dođe i ozdravi njegovu kćer. U osnovi, Isus joj govori da ionako ne zaslužuje ovu milost. I to je istina. Ništa više od psa ne zaslužuje da bude nahranjen sa stola, zaslužujemo li milost Božju. Iako je ovo šokantan način da to kažemo, Isus to kaže na ovaj način da prvo ilustriramo istinu našeg grešnog stanja i bezvrednosti. A ova žena to uzima.

Drugo, Isusova afirmacija omogućava ovoj ženi da reaguje najvećom poniznošću i vjerom. Njegova poniznost vidi se u tome što ne poriče paralelu sa psom koji jede sa stola. Umjesto toga, on ponizno ističe da psi jedu i ostatke. Vau, ovo je poniznost! U stvari, možemo biti sigurni da joj je Isus govorio na ovaj pomalo ponižavajući način jer je znao koliko je ponizan i znao je da će reagirati tako što će njegova poniznost zasjati tako da očituje njegovu vjeru. Nije je uvrijedila ponizna istina o svojoj nedostojni; radije, on ju je zagrlio i uprkos svojoj nedostojni potražio je i Božje milosrđe.

Poniznost ima potencijal da oslobodi vjeru i vjera otpušta Božju milost i moć. Na kraju Isus govori tako da će svi čuti: "O ženo, velika je tvoja vjera!" Njezina se vjera očitovala i Isus je iskoristio priliku da je počasti zbog te ponizne vjere.

Razmislite danas o svojoj poniznosti pred Bogom. Kako biste reagovali da vam je Isus na ovaj način govorio? Da li biste bili dovoljno ponizni da prepoznate svoju nedostojnost? Ako je tako, da li biste čak imali dovoljno vjere da prizivate Božje milosrđe uprkos vašoj nedostojni? Ove divne osobine idu ruku pod ruku (poniznost i vjera) i oslobađaju Božju milost!

Gospodine, nedostojan sam. Pomozi mi da to vidim. Pomozite mi da vidim da u životu ne zaslužujem vašu milost. Ali u toj poniznoj istini također mogu prepoznati vaše obilje milosrđa i nikad se ne bojati moliti za milost. Isuse vjerujem u tebe.