1. avgusta, pobožnost Sant'Alfonso Maria de'Liquori

Napulj, 1696. – Nocera de' Pagani, Salerno, 1. kolovoza 1787.

Rođen je u Napulju 27. septembra 1696. godine od roditelja koji su pripadali gradskom plemstvu. Studira filozofiju i pravo. Nakon nekoliko godina bavljenja pravom, odlučio je da se potpuno posveti Gospodu. Zaređen za sveštenika 1726. godine, Alfonso Marija je skoro sve svoje vreme i službu posvetio stanovnicima najsiromašnijih četvrti Napulja iz osamnaestog veka. Pripremajući se za buduće misionarsko opredjeljenje na Istoku, nastavlja svoju aktivnost kao propovjednik i ispovjednik i dva ili tri puta godišnje sudjeluje u misijama u zemljama unutar kraljevstva. U maju 1730., u trenutku prisilnog odmora, susreo se sa pastirima planina Amalfi i, primjećujući njihovu duboku ljudsku i vjersku napuštenost, osjetio je potrebu da popravi situaciju koja ga je skandalizovala i kao pastira i kao kulturnog čovjeka veka svetla. Napušta Napulj i sa nekim drugovima, pod vodstvom biskupa Castellammare di Stabia, osniva Kongregaciju SS-a. Spasitelj. Oko 1760. imenovan je biskupom Sant'Agate i predano je upravljao svojom biskupijom sve do svoje smrti 1. avgusta 1787. (Avvenire)

MOLITVA

O moj slavni i ljubljeni zaštitniče, sveti Alfonso, da ste se trudili i toliko trpjeli da bi osigurali ljudima plod otkupljenja, pogledajte bijede moje siromašne duše i smilovajte se prema meni.

Za silni zagovor koji uživate s Isusom i Marijom, zadobite me istinskim pokajanjem, oproštenjem mojih prošlih grešaka, velikim užasom grijeha i snagom da se uvijek oduprem iskušenjima.

Molim vas, podijelite sa mnom iskru one žarke ljubavi kojom je vaše srce uvijek bilo upaljeno i napravite da, oponašajući vaš blistav primjer, izaberem božansku volju kao jedinu normu u mom životu.

Molim za mene gorljivu i stalnu ljubav prema Isusu, nježnu i sinovsku pobožnost prema Mariji i milost da se do sata moje smrti uvijek molim i ustrajem u božanskoj službi, kako bih se napokon mogao pridružiti tebi da slavim Boga i Mariju Najsvetije za čitavu večnost. Neka bude tako.

IZ NAPISA:

Njegova književna produkcija je impresivna, jer obuhvata čak sto jedanaest naslova i obuhvata tri velika polja vjere, morala i duhovnog života. Među asketskim delima, hronološkim redom, možemo pomenuti Posete SS. Sakramento i Marija Presveta, iz 1745., Marijine slave, iz 1750., Priprema za smrt, iz 1758., O velikim molitvenim sredstvima, iz 1759., i Praksa ljubavi prema Isusu Kristu, iz 1768., njegovo duhovno remek djelo i sažetak njegovih misli.

Napisao je i "duhovne pjesme": poznate i uzorne, među kojima su "Tu scendi dalle stelle" i "Quanno nascette ninno", jedna na jeziku, a druga na dijalektu

Iz „POSJETE SS. SACRAMENTO I MARY SS.”

Presveta Presveta Djevo i Majko moja, Marijo, ja, najjadnija od svih, pribjegavam Tebi koja si Majka Gospoda moga, Kraljica svijeta, Zastupnica, Nada, Utočište grešnika.

Čast te, o kraljice, i zahvaljujem ti za sve milosti koje si mi do sada dao, posebno što si me oslobodio pakla, koji sam tako često zaslužio.

Volim te, najdraža damo, i zbog velike ljubavi koju gajim prema tebi obećavam da ću uvijek htjeti da ti služim i da ću učiniti sve što mogu da te i drugi vole.

Sve svoje nade polažem u Tebe; moj spas.

O Majko milosrđa, prihvati me kao svoju sluškinju, pokrij me svojim plaštem, i pošto si tako moćna u Bogu, oslobodi me svih iskušenja ili mi pribavi snagu da ih savladam do smrti.

Molim vas za istinsku ljubav prema Isusu Kristu i od vas se nadam da ću dobiti potrebnu pomoć da umrem svetom smrću.

Majko moja, zbog tvoje ljubavi prema Bogu molim te da mi uvijek pomogneš, a posebno u posljednjem trenutku mog života; ne ostavljaj me dok me ne vidiš sigurnog na nebu da te blagoslovim i pjevam tvoje milosrđe za vječnost. Amen.

Iz “VJEŽBANJA LJUBAVI ISUSA KRISTA”

Sva svetost i savršenstvo jedne duše sastoji se u tome da ljubimo Isusa Hrista Boga našeg, našeg vrhovnog dobra i našeg Spasitelja. Milosrđe je ono što ujedinjuje i čuva sve vrline koje čovjeka čine savršenim. Možda Bog ne zaslužuje svu našu ljubav? On nas voli od vječnosti. „Čovječe, govori Gospod, smatraj da sam te ja prvi volio. Još nisi bio na svijetu, svijet nije ni postojao, a ja sam te već volio. Otkad sam Bog, volim te." Vidjevši da Bog dopušta ljudima da primaju dobrobiti, želio je da ih svojim darovima zarobi svojoj ljubavi. Stoga je rekao: „Želim da povučem ljude da me vole onim zamkama kojima se ljudi dopuštaju vući, odnosno vezama ljubavi.“ Upravo su to bili darovi koje je Bog dao čovjeku. Nakon što ga je obdario dušom sa moćima po svom liku, pamćenjem, intelektom i voljom, i tijelom opremljenim čulima, stvorio je za njega nebo i zemlju i mnoge druge stvari, sve za ljubav čovjeka; tako da služe čovjeku, a čovjek ih voli iz zahvalnosti za tolike darove. Ali Bog nije bio sretan što nam je dao sva ova prelijepa stvorenja. Da osvoji svu našu ljubav, došao nam je dati sve od sebe. Vječni Otac je došao da nam da svog jedinog Sina. Vidjevši da smo svi mrtvi i lišeni njegove milosti zbog grijeha, šta je učinio? Za ogromnu ljubav, ili bolje rečeno, kako piše Apostol, za preveliku ljubav koju nam je nosio, poslao je svog ljubljenog Sina da nas zadovolji, i tako nam vrati onaj život koji nam je grijeh oduzeo. I dajući nam Sina (ne praštajući Sinu da nam oprosti), zajedno sa Sinom dao nam je svako dobro: svoju milost, svoju ljubav i raj; budući da su sva ova dobra svakako manja od Sina: "Onaj koji nije poštedio svoga Sina, nego ga je dao za sve nas, kako neće i nama dati sve zajedno s njim?" (Rim 8, 32)